DEMENCIJA – PROGRESIJA OBOLJENJA I CILJ TERAPIJE
Demencija je zajednički naziv za grupu simptoma uzrokovanih poremećajem rada mozga. Kod takvih osoba dolazi do gubitka funkcionalnih sposobnosti a nastupaju i promjene ponašanja. Da bi se potvrdilo da se radi o sindromu demencije, simptomi moraju biti dovoljno ozbiljni da utiču na svakodnevno obavljanje životnih aktivnosti.
Slabljenje pamćenja kod takvih osoba se razvija postupno tokom više mjeseci ili godina, a najviše se zaboravljaju nedavni događaji. Otežano je obavljanje osobne higijene, osobe se gube se u vremenu i prostoru, ne mogu se sjetiti koji je mjesec, dan ili godina, godišnje doba, gube se na otprije poznatim mjestima, ne snalaze se s novcem , zaboravljaju poznate riječi, ponavljaju pitanja ,ostavljaju stvari na neobičnim mjestima. Često se dešava da se neprimjereno odijevaju u odnosu na godišnje doba ili priliku. Povlače se iz društvenih aktivnosti, javlja se osjećaj napuštenosti, osamljenosti. Vremenom se klinička slika razvija te mijenjanju ponašanje u smislu nemira, nervoze, prevelika smirenost i nezainteresiranost za događanje oko sebe, javlja se bezrazložna tuga i plakanje s izmjenom dobrog raspoloženja i smijeha a potom i promjena ličnosti, postaju pretjerano sumnjičavi, strah ih je od prisutnosti drugih osoba koje ne prepoznaje,javlja se ljubomora i nepovjerenje. Demencija je vodeća hronična bolest u pogledu izazivanja invalidnosti i potrebe za tuđom njegom, zbog čega predstavlja značajan socioekonomski teret za pacijenta, porodice i društva u cjelini.
Najčešći tipovi demencije su Alzheimerova bolest (AB) koja čini od 60-70 % a potom slijede vaskularna, miješani tip demencije i dr.
Dvadeset godina prije nastupanja simptoma u mozgu počinju degenerativne promjene a pet godina prije se uočava blago oštećenje kognitivnih sposobnosti čiji je prvi simptom gubitak pamćenja. Bez obzira na to što je većina demencija ireverzibilna i progresivna, nužno je što ranije postaviti pravu dijagnozu bolesti i na vrijeme započeti uzročno i simptomatsko liječenje.
Rani početak liječenja kao i dosljedna terapija mogu dokazano usporiti tok bolesti i često značajno povećati kvalitet života.
U razgovoru sa pacijentima i njihovom porodicom poželjno je uputiti ih i upoznati šta zapravo mogu očekivati od terapije a to su : usporavanje progresije bolesti, povećanje funkcionalnosti oboljelih i simptomatsko olakšanje.Korist liječenja ne utiče samo na pacijenta nego i na pacijentove skrbnike.
Kauzalna terapija za AB i druge tipove demencije ne postoji, ali postoje antidementici koji usporovaju progresiju oboljenja, popravljaju kvalitetu života kako oboljelog, tako i njegovatelja, što u konačnici smanjuje troškove koje društvo izdvaja za njegu i skrb o oboljeloj osobi.
dr Suada Škapurević, spec. neuropsihijatar