DEMENCIJA – DIJAGNOSTIKA I LIJEČENJE

Prema DSM IV klasifikaciji dijagnostički kriteriji za demenciju jesu multipli kognitivni deficiti, uključujući oštećenje memorije i barem još jedan od kriterija: afazija, apraksija, agnozija ili poremećaj izvršnih funkcija (planiranje, organiziranje, apstrahiranje). Oštećenje epizodne memorije (tj. sposobnost učenja novih informacija) može se prezentirati zaboravljanjem dogovora, učestalim ponavljanjem istih pitanja, te neprekidnim ponavljanjem istih priča.

Dijagnozu demencije možemo postaviti kada postoje kognitivni ili bihejvioralni (neuropsihijatrijski) simptomi koji:

  • ometaju sposobnost funkcioniranja na poslu ili uobičajenim aktivnostima
  • označavaju smanjenje prethodnih nivoa funkcionisanja i izvršavanja
  • nisu objašnjivi nekim drugim psihijatrijskim poremećajem.

Kognitivno se oštećenje dijagnosticira uzimanjem dobre i detaljne anamneze od samog bolesnika i/ili obitelji te objektivne procjene neuropsihološkim testiranjem ili ispitivanjem mentalnog statusa.

Kognitivno ili bihejvioralno oštećenje ogleda se u najmanje dva navedena  područja:

  • oštećenje sposobnosti za prihvaćanje i pamćenje novih podataka;
  • smanjena sposobnost zaključivanja i izvođenja kompleksnih radnji, oslabljena sposobnost procjene;
  • oslabljene vizuospacijalne sposobnosti;
  • oslabljene jezične funkcije (govor, čitanje, pisanje);
  • promjene ličnosti i/ili ponašanja

Danas su poznati  mogući rizikofaktori za nastanak demencije:

  • pozitivna porodična anamneza
  • traume glave
  • hipertenzija
  • dijabetes
  • hiperlipidemija
  • niži obrazovni nivo bolesnika
  • depresija

Za procjenu kognitivnog deficita danas se upotrebljavaju kratki testovi : Mini-Cog test , MMSE (Mini Mental state Examination) , MoCA test (Montreal Cognitive assesment), te ACE-R (Addenbrooks cognitive examination) koji je nešto zahtjevniji, ali i senzitivniji za Alzheimerovu demenciju i frontotemporalnu lobarnu degeneraciju.

Neuroimaging metode se svakako preporučuju u dijagnosticiranju demencija. CT i MRI mozga rutinski se izvode u procjeni oboljelih i radi isključenja strukturalnih lezija i reverzibilnh uzroka poremaćaja. Funkcionalni MRI, PET i SPECT su značajni u ispitivanju promjena na molekularnom nivou i funkcionalnosti mozga.

TERAPIJA

Ciljevi liječenja demencije:

  • usporiti napredovanje bolesti
  • što duže zadržati neovisnost, inicijativu i učestvovanje u društvenim aktivnostima oboljele osobe
  • očuvati kognitivne sposobnosti i što duže očuvati socijalne vještine
  • očuvati pokretljivost i tjelesnu kondiciju
  • smanjiti broj hospitalizacija i odgoditi smještanje u ustanovu
  • smanjiti patnju i obiteljski stres
  • poboljšati kvalitetu života oboljelih i njihovih porodica.

Farmakološko liječenje

U grupu antidementiva spadaju lijekovi iz grupe inhibitora acetilholin esteraze koji smanjuju razgradnju acetilholina kojeg nedostaje u mozgu oboljelih od demencije, te antagonist N-metil-D-aspartat (NMDA) receptora.

Memantin je lijek iz grupe antagonista NMDA receptora. Njegovo djelovanje zasniva se na blokadi NMDA receptora  što ima protektivni učuinak  jer spriječava toksično oštećenje holinergičkih neurona. On je pokazao znatno poboljšanje kognicije i svakodnevnog funkcionisanja kod oboljelih. Kombinacija liječenja memantinom i inhibitorima AchE bili su značajno bolji rezultati nego u pacijenata koji su liječeni samo inhibitorima AchE, a osim toga memantin ima značajno manje nuspojava i bolje se podnosi.

dr Naida Tiro, spec. neuropsihijatar

© 2017 Demencija.ba. Powered By Lilium Digital