ALZHEIMEROVA BOLEST ILI VASKULARNA DEMENCIJA

Povećanje prosječne dužine života dovelo je do toga da je, broj osoba starije životne dobi u značajnom porastu, a time i broj izvjesnih oboljenja “tipičnih” za ovu starosnu populaciju. Na jednom od vodećih mjesta “tipičnih” za stariju životnu dob nalaze se neurodegenerativne bolesti, među kojima su najbrojnije demencije.

Različiti poremećaji mogu dovesti do demencije. Čak oko dvije trećine svih demencija uzrokovano je Alzheimerovom bolešću.

Kod oko 15-20% osoba s demencijom radi se o vaskularnoj demenciji. U njezinoj osnovi nalaze se moždana oštećenja uzrokovana cerebrovaskularnim ili kardiovaskularnim incidentima (kao što je moždani udar) ili druga stanja koja kompromitiraju moždanu vaskularnu funkciju.

Dvije trećine svih demencija pripadaju Alzheimerovoj demenciji (AD). AD nastaje uslijed promjena koje dovode do odumiranja nervnih ćelija u mozgu, a to dovodi do slabljenja kognitivnih funkcija (pamćenje, pažnja, mišljenje, orijentacija, raspoloženje, ponašanje, govor).

Uzroci AD nisu tačno poznati, pretpostavlja se da nastaje kao rezultat više udruženih faktora rizika. Osnovni i najvažniji faktori rizika su starija životna dob (>65 godina), spol (ženski), nasljedni faktor – mutacije na hromosomima 21, 14  i 1. Ove osobe obolijevaju ranije (čak i u 30-tim godinama). Kod osoba u starijoj dobi, sklonost može biti naslijeđena ali da bi oboljeli potrebno je sadejstvo vanjskih faktora.

Simptomi Alzheimerove bolesti obično počinju postepeno, gotovo neprimjetno, pa ni bolesnik niti njegova porodica ne mogu odrediti tačan početak. U početnoj fazi bolesti prisutni su blagi simptomi: zaboravljanje skorašnjih događaja, tjeskoba, povlačenje u sebe, mirnoća, promjena raspoloženja, nezainteresovanost, bez interesa za čitanje i pisanje, gledanje televizije, slaba komunikacija s okolinom, traženje stvari ili njihovo stavljanje na krivo mjesto, loša orijentacija u prostoru i vremenu, otežano hodanje, mali i usporeni koraci. U ovoj fazi pacijenti još uvijek mogu da funkcionišu samostalno.

Vaskularna demencija (VD) je druga po učestalosti, čini 15-20% svih demencija. U njenoj osnovi nalaze se moždana oštećenja uzrokovana cerebrovaskularnim ili kardiovaskularnim incidentima ili druga stanja koja kompromitiraju moždanu vaskularnu funkciju. Prevalenca vaskularne demencije nakon moždanog udara se kreće od 20-60%. Faktori rizika za moždani udar su ujedno i faktori rizika za VD. To su starija životna dob, muški spol, povišen krvni pritisak, šećerna bolest, povišene vrijednosti lipidnih parametara, atrijalna fibrilacija, ishemijska bolest srca, značajne stenoze karotidnih arterija, pušenje, zloupotreba alkohola. Važne su i karakteristike moždanog udara (vrsta, veličina i lokalizacija moždanih lezija).

Klinička slika vaskularne demencije počinje naglo ili postepeno, najdalje tri mjeseca od moždanog udara ili nezavisno od inzulta. Obično se prvo primijeti nemogućnost obavljanja složenijih mentalnih zadataka, poteškoće u socijalnim situacijama, i u svakodnevnim životnim aktivnostima. Smetnje sa pamćenjem ne moraju biti odmah izražene u početku bolesti kao kod AD. Karakteristični su poremećaj i teškoće hoda, padovi, učestalo mokrenje, promjene ličnosti i raspoloženja, psihomotorno usporavanje i dizegzekutivni sindrom. U ovisnosti od mjesta oštećenja u mozgu mogu se javiti i smetnje sa govorom, agnozije ili drugi neuropsihološki fenomeni. Česti su poremećaji raspoloženja, uznemirenost noću, nesanica.

Prihvaćanje bolesti predstavlja osnovu liječenja osobe s demencijom. Demencija kod Alzheimerove bolesti ne može se izliječiti, ali liječiti se definitivno može. Osim terapije lijekovima, vrlo važan dio svakog terapijskog procesa su razumijevanje, podrška i briga koju bolesniku pružaju osobe koje se o njemu brinu (porodica i/ili njegovatelji).

dr med. sci Denisa Salihović, spec. neurolog

© 2017 Demencija.ba. Powered By Lilium Digital