DEMENCIJA

Demencija nije bolest, već termin koji se koristi za grupu simptoma koji uključuju oštećenje pamćenja, poremećaj razmišljanja i socijalnih sposobnosti, koji su dovoljno ozbiljni da ometaju svakodnevno funkcionisanje oboljelih.
Demencija je gubitak moždanih funkcija, koji se javlja sa određenim oboljenjima. Utiče na memoriju, razmišljanje, jezik, rasuđivanje i ponašanje oboljelih.

Dementia disease dealing with Alzheimer's illness as a medical icon of a tree in the shape of a front view human head and brain losing leaves as challenges in intelligence and memory loss due to injury or old age.

UZROCI I TIPOVI DEMENCIJE

Demencija obično pogađa starije osobe. Rijetko obolijevaju mlađi od 60 godina, mada postoji i rana nasljedna demencija (koja se javlja i ispod 60 godina). Rizik od demencije se povećava kako osoba stari. Demencija podrazumijeva oštećenje nervnih ćelija u mozgu, koje može nastati u nekoliko regija mozga. U zavisnosti od toga koja je regija zahvaćena, demencija se kod oboljelih ispoljava različito.
Demencije se obično dijele prema regiji mozga koja je zahvaćena ili prema napredovanju (progresivne demencije). Neke demencije, poput demencije uzrokovane lijekovima ili nedostatkom vitamina, se mogu izliječiti tretmanom primarne bolesti.

Tipovi demencija koje su progresivne i nisu reverzibilne su:

Alzheimerova bolest
Kod osoba iznad 65 i više godina starosti Alzheimerova bolest je najčešći tip demencije.

Vaskularna demencija
Drugi najčešći tip demencije je vaskularna demencija i nastaje zbog oštećenja krvnih sudova koje opskrbljuju mozak krvlju (na primjer uslijed moždanog udara i slično).

Demencija sa Levijevim tijelima
Levijeva tijela su abnormalne nakupine proteina koje se specifično nalaze u mozgu oboljelih od ovog tipa demencije, te Alzheimerove i Parkinsonove bolesti.

Frontotemporalna demencija
Ovo je grupa oboljenja okarakterisana degeneracijom nervnih ćelija u frontalnom i temporalnom režnju mozga, regijama koje su odgovorne za ličnost, ponašanje i govor. Kao i kod drugih demencija, uzrok joj je nepoznat.

Druga oboljenja povezana sa demencijom

 

Huntingtonova bolest
Uzrokovana genetskom mutacijom, ova bolest uzrokuje propadanje određenih nervnih ćelija u mozgu i kičmenoj moždini. Znakovi i simptomi, uključujući i propadanje kognicije se obično javlaju između 30. i 40. godine.

Traumatske povrede mozga
Najčešće nastaju zbog ponavljanih povreda glave, kod boksera, fudbalera ili vojnika. U zavisnosti od toga koji je dio mozga pretrpio povredu, ovo stanje može uzrokovati simptome demencije, poput depresije, eksplozivnosti, gubitka pamćenja, nekoordiniranih pokreta i oštećenja govora, kao i usporeno kretanje, tremor i rigidnost (parkinsonizam). Simptomi se mogu pojaviti godinama poslije povrede.

Creutzfeldt-Jakobova bolest
Ovaj rijetki poremećaj se obično javlja bez poznatih faktora rizika. Uzrok mogu biti abnormalne forme proteina. Može biti nasljedna ili uzrokovana izloženosti oboljelom mozgu ili nervnom tkivu. Simptomi ove smrtonosne bolesti se obično jave oko 60. godine.

Parkinsonova bolest
Kod mnogih oboljelih od Parkinsonove bolesti u jednom trenutku se jave simptomi demencije (demencija kod Parkinsonove bolesti).

Oboljenja koja mogu dovesti do demencije:
⦁ Multipla skleroza
⦁ Infektivna stanja poput HIV-a/AIDS-a, sifilisa i Lajamske bolesti
⦁ Pikova bolest
⦁ Progresivna supranuklearna paraliza

Neki uzroci demencije se mogu zaustaviti i izliječiti ukoliko se otkriju na vrijeme:
⦁ Povreda mozga
⦁ Tumor mozga
⦁ Hronični alkoholizam
⦁ Promjena šećera u krvi, nivoa natrija i kalcija (metabolički uzrokovana demencija)
⦁ Nizak nivo vitamina B12
⦁ Primjena pojedinih lijekova (cimetidina i lijekova za holesterol)

SIMPTOMI

Simptomi demencije podrazumijevaju različite mentalne poteškoće, kao što su:
⦁ Promjene ličnosti
⦁ Jezične poteškoće
⦁ Problemi sa pamćenjem
⦁ Promijenjena percepcija
⦁ Razmišljanje i rasuđivanje (kognitivne sposobnosti)

Demencija se obično najprije manifestuje kao zaboravnost.
Blagi kognitivni poremećaj (eng. mild cognitive impairment, MCI) je stadij između normalne zaboravnosti uzrokovane starenjem i razvoja demencije. Ljudi sa blagim kognitivnim poremećajem imaju problema sa pamćenjem i razmišljanjem koje ne ometa svakodnevne aktivnosti i oni su često svjesni svoje zaboravnosti. Demencija se ne razvije u pravilu kod svih osoba sa blagim kognitivnim poremećajem.

Simptomi blagog kognitivnog poremećaja su:
⦁ Poteškoće u obavljanju dvije ili više radnji istovremeno
⦁ Poteškoće u rješavanju problema ili odlučivanju
⦁ Zaboravljanje nedavnih razgovora i događaja
⦁ Obavljanje složenijih mentalnih aktivnosti zahtijeva više vremena

Simptomi rane demencije uključuju:
⦁ Poteškoće u obavljanju nekih radnji koje zahtijevaju razmišljanje, a prije su obavljane bez problema (vođenje računa, igranje igrica) i poteškoće u usvajanju novih informacija i vještina.
⦁ Nesnalaženje u poznatom prostoru
⦁ Problemi sa govorom, zaboravljanje poznatih riječi
⦁ Gubljenje interesa za pojedine stvari u kojima se ranije uživalo, ravnodušnost
⦁ Gubljenje stvari
⦁ Promjene ličnosti i asocijalnost, što dovodi do neprimjerenog ponašanja

Kako demencija napreduje, simptomi postaju očigledniji i ometaju sposobnost oboljelih da se brinu o sebi. Simptomi umjerene demencije su:
⦁ Promjene u spavanju, često buđenje noću
⦁ Poteškoće sa osnovnim radnjama, kao što je pripremanje obroka, odabir odgovarajuće odjeće ili vožnja
⦁ Zaboravljanje detalja o trenutnim događajima
⦁ Zaboravljanje događaja iz vlastite prošlosti, gubljenje samosvjesnosti
⦁ Halucinacije, svadljivost, nasilno ponašanje
⦁ Depresija, agitacija, iluzije
⦁ Još više poteškoća u čitanju i pisanju
⦁ Loše rasuđivanje i sposobnost da prepozna opasnost
⦁ Korištenje pogrešnih riječi, nepravilno izgovaranje riječi, zbunjujuće rečenice
⦁ Povlačenje iz društvenih aktivnosti

Oboljeli sa teškom demencijom ne mogu više:
⦁ Obavljati svakodnevne životne aktivnosti, poput jedenja, oblačenja i kupanja
⦁ Prepoznati članove porodice
⦁ Razumjeti što im se govori

Drugi simptomi koji se mogu javiti sa demencijom su:
⦁ Problemi sa kontrolisanjem mokraćnog mjehura
⦁ Problemi sa gutanjem

ISPITIVANJA I TESTOVI

Dijagnoza demencije se zasniva na:
⦁ Kompletnom fizikalnom pregledu, uključujući pretrage mozga
⦁ Na osnovu simptoma i porodične anamneze
⦁ Na osnovu mentalnih funkcionalnih testova (ispitivanja mentalnog statusa)

Druge pretrage se mogu zahtijevati kako bi se utvrdilo da li određeni problemi dovode do simptoma demencije ili je pogoršavaju. Ta stanja su:
⦁ Anemija
⦁ Tumor mozga
⦁ Hronična infekcija
⦁ Trovanje lijekovima
⦁ Teška depresija
⦁ Bolest tireoidne žlijezde
⦁ Nedostatak vitamina

PROTEKTIVNI FAKTORI

Većina uzročnika demencije se ne mogu prevenirati, ali postoje faktori koji mogu pomoći i usporiti razvoj demencije.
⦁ Obrazovanje – Viši stepen obrazovanja povezan je sa smanjenim rizikom razvoja demencije. Pretpostavka je da viši stepen obrazovanja stvara veće kognitivne rezerve koje smanjuju očitovanje demencije na kognitivne funkcije mozga.
Važno je naglasiti da kada se demencija započne klinički očitovati progresija bolesti kod pacijenata sa višim stepenom obrazovanja je brža. Pretpostavlja se da je uzrok takvom ubrzanom razvoju bolesti činjenica da u početnom stadiju klinički očitovane bolesti obrazovaniji pacijenti imaju više neuropatoloških karakteristika demencije nego manje obrazovani pacijenti kod kojih bolest ima puno sporiji tok.
⦁ Vježbanje kognitivnih funkcija – memorijske igrice
⦁ Fizička aktivnost
⦁ Ishrana bogata antioksidansima – omega 3 masne kiseline, vitamini E i C
⦁ Vitamini – B6, B12, folna kiselina
⦁ Umjereno konzumiranje alkoholnih pića
⦁ Statini
⦁ Nesteroidni antiinflamatorni agensi.

 

FAKTORI RIZIKA

Mnogi faktori mogu dovesti do razvoja demencije. Neki se faktori, poput godina, ne mogu promijeniti, ali postoje i oni na koje se može uticati kako bi se smanjio rizik za razvoj demencije.
Faktori na koje se ne može uticati su:
⦁ Starost – Rizik se povećava starenjem, pogotovo nakon 65. godine. Međutim, demencija nije normalan dio procesa starenja, a može se razviti i prije 65. godine.
⦁ Porodična anamneza – Postojanje demencije u porodičnoj anamnezi, svakako povećava rizik za razvoj demencije. Međutim, mnogi ljudi kod kojih postoji demencija u porodičnoj anamnezi nikada ne obole i mnogi ljudi kod kojih u porodici nije bilo oboljelih, obole od demencije. Postoje testovi koji mogu utvrditi da li postoje genetske mutacije.
⦁ Downov sindrom – Kod mnogih sa Down sindromom, u srednjim godinama se razvije Alzheimerova bolest sa ranim početkom.

Faktori rizika na koje se može uticati su:
⦁ Hiperholesterolemija
⦁ Hiperhomocisteinemija
⦁ Diabetes mellitus – Dijabetes povećava rizik od AD-a i demencije za čak 50 – 100%, a za nastanak vaskularne demencije povećan je rizik 100 – 150%. Mehanizam nastanka demencije zbog dijabetesa još uvijek je nejasan. Također, nije potvrđeno da uredno liječena bolest smanjuje rizik za razvoj demencije.
⦁ Traumatske povrede glave
⦁ Psihološki stres
⦁ Hipertenzija – Vrijednosti krvnog pritiska značajan su rizični faktor za razvoj demencije. Hipertenzija, ali i hipotenzija, povećavaju rizik razvoja demencije. Mehanizam nastanka nije u potpunosti razjašnjen, no postoji nekoliko pretpostavki. Jedan od mogućih načina kako hipertenzija djeluje na razvoj demencije jest taj da povećava rizik od moždanog udara i nastanka vaskularne demencije, koja je karakterizirana akutnim ili hroničnim kognitivnim propadanjem, zbog difuznog ili lokalnog moždanog infarkta.
⦁ Pušenje
⦁ Alkohol – Prekomjerna konzumacija alkohola može uzrokovati demenciju. Alkohol izravno toksično djeluje na mozak, no ne treba zanemariti i njegovo neizravno djelovanje (deficit vitamina, česte traume glave, poremećaji zgrušavanja krvi). Demencija koja je nastala kao posljedica prekomjerne konzumacije alkohola često je ireverzibilna i teškog stupnja.
⦁ Hemoglobin – U istraživanju provedenom na 881-om zdravom čovjeku dokazano je da koncentracija hemoglobina u krvi utiče na razvoj demencije. Osobe sa izrazito niskom ili visokom koncentracijom hemoglobina imaju povećan rizik razvoja demencije. U usporedbi sa osobama čija je razina hemoglobina bila u normalnim vrijednostima, osobe s niskom razinom hemoglobina imaju čak 60% veći rizik za razvoj demencije.

 

KOMPLIKACIJE
Demencija može uticati na mnoge sisteme u organizmu, pa tako može uzrokovati dodatne komplikacije.
⦁ Nedovoljna ishrana – Mnogi oboljeli od demencije smanje ili čak i prekinu jesti redovno. Pred kraj, mogu imati poteškoće sa žvakanjem i gutanjem.
⦁ Pneumonija – Otežano gutanje povećava rizik od gušenja hranom ili prolaska hrane u pluća, što može zaustaviti disanje i uzrokovati pneumoniju.
⦁ Nemogućnost obavljanja zahtjevnije higijene (brige o sebi) – Kako demencija napreduje, oboljeli se ne mogu kupati, oblačiti, prati zube, ići u toalet samostalno, niti uzimati terapiju redovno.
⦁ Smrt – U posljednjoj fazi bolesti, oboljeli najčešće umiru od infekcije.

 

TERAPIJA
Rana dijagnoza i pravovremeno započinjanje terapije omogućavaju oboljelima da što duže očuvaju kognitivne sposobnosti i funkcionalnost na najvišem mogućem nivou.
Većina tipova demencija se ne mogu izliječiti, ali se može usporiti pogoršanje simptoma i postoje načini kako se simptomi mogu kontrolisati.
Kod progresivnih demencija, kao što je Alzheimerova bolest, opravdani cilj terapije je:
⦁ usporavanje progresije oboljenja,
⦁ očuvanje funkcionalnosti oboljelih i
⦁ kontrola simptoma.

FARMAKOTERAPIJA

Mnoga klinička istraživanja fokusirana na pronalaženje lijeka za Alzheimerovu bolest i drugih demencija su podbacila. Patogeneza Alzheimerove bolesti je kompleksan proces koji uključuje i genetske faktore i faktore okoline, stoga je razvoj efikasnog lijeka koji će modifikovati bolest, težak zadatak. Istraživanja se baziraju na pronalazak lijeka koji će zaustaviti, usporiti ili čak prevenirati Alzheimerovu bolest i druge demencije. Mnogi terapeutski agensi koji su u početku, u ranoj fazi oboljenja, davali dobre rezultate, iznevjerili su u kasnijim fazama i na većem broju pacijenata.
Međutim, s obzirom na broj mogućih molekularnih mjesta na koja se može djelovati i napredak u identificiranju potencijalnih terapeutskih supstanci, za očekivati je da će se u budućnosti pronaći i definitivni lijek za ovo podmuklo oboljenje, u što se ulaže dosta napora i novčanih sredstava.
Do tada, jedini odobreni lijekovi za terapiju Alzheimerove bolesti (i još nekih demencija) su:

  • inhibitori acetilholin esteraze i
  • antagonisti NMDA receptora.

Inhibitori acetilholin esteraze su galantamin, rivastigmin i donepezil. Oni djeluju tako da inhibiraju razlaganje acetilholina, neurotransmitera čiji nedostatak ima ulogu u ranoj fazi Alzheimerove bolesti. Odobreni su za ranu do umjerenu Alzheimerovu bolest, a neki i za teški stadij bolesti. Djeluju simptomatski, a zbog holinergičkog djelovanja, mogu izazvati gastroinestinalna neželjena djelovanja.

Još jedna terapijska opcija u tretmanu Alzheimerove bolesti su antagonisti NMDA receptora i jedini predstavnik je memantin. Zbog drugačijeg mehanizma djelovanja u odnosu na inhibitore acetilholin esteraze, za memantin se smatra da djeluje neuroprotektivno, da usporava progresiju, mijenja tok bolesti, a pruža i simptomatsko olakšanje.
U svijetu se sve više u tretmanu Alzheimerove bolesti koristi kombinacija ovih lijekova, odnosno memantina i donepezila, koja pokazuje dobre rezultate u pogledu očuvanja kognicije, funkcionalnosti i djelovanja na simptome bolesti. FDA je odobrila i fiksnu kombinaciju ovih supstanci u fiksnim dozama (Namzaric) za tretman umjerene do teške Alzheimerove bolesti.

Ref.
http://emedicine.medscape.com/article/1134817-treatment#d1
www.alz.org
www.medscape.com
www.healthline.com
Brian E Leonard. Pharmacotherapy in the treatment of Alzheimer's disease: an update World Psychiatry. 2004 Jun; 3(2): 84–88.
John Grimley Evans et al. Evidence-based pharmacotherapy of Alzheimer’s disease. International Journal of Neuropsychopharmacology (2004), 7, 351–369.
Hong-Qi, Y., Zhi-Kun, S. & Sheng-Di, C. Transl Neurodegener (2012) 1: 21.
© 2017 Demencija.ba. Powered By Lilium Digital